INKLUZIVNO OBRAZOVANJE
Ostvarivanjem prava na kvalitetno obrazovanje u najbližoj obrazovnoj ustanovi prema adresi stanovanja, u skladu sa Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja[1], deca/učenici sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, od 2010. godine mogu da se upišu u najbliži vrtić/školu.
Do tada, većina dece sa smetnjama u razvoju i invaliditetom bila je kategorisana prema vrsti i stepenu smetnje/invaliditeta i poslata u specijalne škole za obrazovanje učenika prema datoj smetnji/invaliditetu. Ova, svojevrsna diskriminacija i segregacija dece koja nose teret svoje smetnje/invaliditeta, ukinuta je pomenutim zakonom. Specijalne škole su neophodne jer su dobrodošle za decu sa smetnjama/invaliditetom, čiji roditelji donesu odluku da je za njihovo dete bolje da stiče obrazovanje na način kako to specijalne škole nude.
Promena u zakonu, donela je olakšanje mnogim roditeljima dece sa smetnjama/invaliditetom, jer će dete ostati u porodici i obrazovaće se u svom okruženju, sa vršnjacima iz svoje sredine. Sa druge strane, promena je donela pitanja, dileme i otpore kod nastavnog kadra, uprave ustanove, stručnih službi u redovnim vrtićima/školama. Nespremni na nove izazove, praktičari u redovnim vrtićima/školama su se suočili sa realnošću – moraju da prihvate i obrazuju svako dete/učenika sa smetnjama/invaliditetom koje se upiše u njihov vrtić/školu. Ceo obrazovni sistem postao je inkluzivan. Inkluzivno obrazovanje je ušlo u praksu.
Svesni teškoće tranzicije iz jednog u drugi sistem, izazova, problema, reakcija, posledica… zakonom i podzakonskim aktima predviđene su Dodatne Obrazovne Podrške (DOP). Definicija DOP, vrste i načini podrški, ko ih pruža i ko ih prima, uređeni su u više podzakonskih akata. Važno je znati da struka deluje u prakasi. Od kapaciteta stručnjaka, mogućnosti ustanove i saradnje svih koji bi trebalo da realizuju DOP, zavisi kvalitet pružene podrške.
DOP pružaju detetu i roditelju zaposleni u ustanovi ali i druga ustanova (specijalna škola – resursni centar), po zahtevu redovnog vrtića/škole, može da pruža dogovorenu DOP, detetu, roditelju, kolegama iz redovnog vrtića/škole. U zavisnosti od kapaciteta, DOP može uključivati podrške razne vrste, od savetodavne do praktičnog rada sa detetom, roditeljem, kolegom, upućivanjem u primenu različitih metoda rada, upotrebu didaktičkog materijala, korišćenje asistivne tehnologije i dr. DOP podrazumeva i usluge ličnog pratioca i pedagoškog asistenta. Cilj DOP je uključivanje, učešće i napredovanje deteta tokom obrazovanja, u skladu sa njegovim mogućnostima ali i “…nesmetanog obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti i kvalitetnog života u zajednici.[2]”
Značaj pružanja DOP detetu/učeniku sa smetnjama ili invaliditetom je od izuzetne važnosti za budućnost tog deteta/učenika. Uz DOP, koja mu je potrebna, detetu/učeniku se obezbeđuju ravnopravni uslovi da se obrazuje i napreduje u identičnoj situaciji kao njegovi vršnjaci iz grupe/odeljenja. Na principu pozitivne diskriminacije, uz DOP, sva deca/učenici imaju jednake šanse da stiču kvalitetno obrazovanje, bitno za ličnu budućnost. Uz pravi izbor DOP, suzbija se rizik od diskriminativnog ponašanja prema detetu/učeniku sa smetnjama/invaliditetom. Primenom mera DOP sa detetom/učenikom kome su one potrebne da bi napredovao, podstiče se lični emotivni i fizički razvoj. Kroz uspeh se izgrađuje samopouzdanje, razvija komunikacija na način kako je moguća, utiče se na uspešnost u socijalizaciji sa vršnjacima bez smetnji. Dugoročno, ruše se barijere i predrasude, stvara se klima razumevanja, prihvatanja i prilagođavanja. Neželjeni incidenti, diskriminatorna ponašanja se lakše preveniraju ili rešavaju kroz intervenciju, kada se dogode.
S druge strane, DOP omogućava lakšu saradnju između stručnjaka u vrtiću/školi i roditelja. Podrška koju stručnjaci iz redovnih vrtića/škola primaju kroz stručna usavršavanja i saradnju sa specijalnim edukatorima, specijalnim resurs centrima…, omogućava im bolje razumevanje ponašanja i potreba deteta/učenika sa smetnjama i invaliditetom. Razbijanjem profesionalnog straha i predrasuda o težini rada sa detetom/učenikom sa smetnjama i invaliditetom, utiče se na kvalitetniji i lakši rad sa njim, bolje razumevanje ponašanja i potreba deteta, lakšu i produktivniju saradnju sa roditeljima deteta/učenika sa smetnjama i invaliditetom ali i sa roditeljima vršnjaka bez smetnji.
Otvorenost ka prihvatanju promene i aktivnošću da se promena što lakše integriše u realnost, svi akteri kojih se promena tiče, omogućavaju da se uz razumevanje, komunikaciju i saradnju, realizuje sve što vodi ka cilju zbog koga je promena uvedena.
Inkluzivnost u obrazovanju je odlika civilizovanog napretka društva u prihvatanju dece i osoba sa odlikama različitosti od većinskog tipičnog stanovništva. Obrazovni sistem je temelj na kome se grade vrednosti i stavovi pojedinca ali i generacija kako bi se trebalo suočiti sa izazovima različitosti i poštovati ljudsko/dečje pravo da bude to što jeste i živi život kakav želi i može, bez ugrožavanja istih tuđih prava.